Ovogodišnje Ozaljske sportske igre održale su se 23., 24. i 25.8. Sudjelovalo je 14 mjesnih odbora i u 3 dana demonstriralo svoje umijeće u nogometu, graničaru, veslanju, atletici, povlačenju konopa i , po prvi puta u novom formatu Igara – kuglanju.

Kuglanje je uvršteno u program Igara jer ga je izabrala većina mjesnih odbora ispred stolnog tenisa u 6. mjesecu ove godine. Otprilike 2 mjeseca prije Igara, kuglana Azelija i Grad Ozalj omogućili su mjesnim odborima 2 termina tjedno da isprobaju  taj novouvedeni sport. Tu je klasu pokazao Ozalj jer ipak ima najveći broj igrača koji i treniraju u navedenom kuglačkom klubu.

Nogomet je donio većinu vrlo izjednačenih utakmica, ali već drugu godinu za redom iznjedrio iste ekipe u završnici: Vrhovac, Podbrežje, Obrež Vivodinski i Zorkovac što dovodi do zaključka da su te 4 ekipe trenutno kvalitetom za nijansu ispred ostalih. Pomalo iznenađuje nešto lošiji plasman povratnika Trga koji je po mnogima bio u užem krugu favorita za medalju. Također, smatram da plasman Polja Ozaljskog ne odražava pravo stanje stvari u tom mjesnom odboru jer su samo 4 mjeseca ranije na tradicionalnom Prvomajskom turniru pokazali da su sposobni igrati samu završnicu.

U graničaru su cure iz Ozlja obranile naslov prvakinja drugu godinu za redom, te pokazale kvalitetu i dominaciju u ovom sportu. Graničar je sport u kojem veliku ulogu odigrava sudac, ali i u kojem sudac ima vjerojatno najteži posao na Igrama. Sudac na OSI-ma (u nogometu i graničaru) je ljudsko biće, amater, čovjek koji ne živi od toga, griješi i uči iz grešaka i nikoga ne zakida namjerno. Upravo zato reakcije djevojaka i poštivanje fair playa olakšavaju posao sucima, pa se potezi Ivane Čohan i Mateje Cedilak ne mogu i ne smiju zaboraviti, nego uporno naglašavati i prenositi kao primjer na najmlađe naraštaje. Bravo Ivana i Matea!

Veslanje je jedna posebna priča… Uvijek rado i bogato praćena disciplina iako se održava u prilično nezahvalno vrijeme: 8:00 sati u nedjelju, zadnji dan Igara, nakon (za mnoge) burne noći završnice najmasovnijeg nogometa. U veslanju se kroz 20-ak godina održavanja Igara mijenjalo štošta: čamci, vesla, veslači, ruta veslanja… Ali jedna stvar ostaje, a to je dominacija Tržana. U počecima do kojih sežu sjećanja današnjih organizatora (koji su tada bili tinejdžeri), kultna posada u sastavu Ivica Puljak, Matija Puljak, Tomislav Vlašić i Ivan Regetaš je dominirala ovim sportom i prva uvela „stojeći“ stav. U današnje vrijeme ovi stari kupski vukovi mogu mirno uživati u veslačkoj mirovini jer njihovi nasljednici Neven Lukšić, Sandi Puljak, Marin Mihalić i (kapetan posade) Alen Puljak nastavljaju stazama koje su njihovi prethodnici utabali.

Atletika je ove godine doživjela novitet u obliku nove rute utrke na 1500 metara. Po prvi puta se trčalo bez brojanja krugova koji su prošlih godina izazivali niz kontroverzi. Startalo se ispred tvrtke Ilsad, a cilj je bio kod kafića „Valentino“. Tu također možemo govoriti o dominaciji Vrhovca u muškoj i Slapna/Malog Erjavca u ženskoj konkurenciji. Kad trče Leonardo Pavina i Renata Kožar, barem za sad su prva mjesta rezervirana. U sprinterskim disciplinama ispada da najbrži trkači trče u pokupskoj dolini. Kod muških: Trg, Polje Ozaljsko, Levkušje i Zorkovac i kod žena: Polje Ozaljsko, Jaškovo/Grdun, Zorkovac i Levkušje. Kod cura se u najbolje iz pokupske doline umiješala i stanovnica doline Dobre mlada Petra Žanić.

Povlačenje konopa donijelo je malo iznenađenje u muškoj konkurenciji: dominaciju Ozlja je zasluženo prekinuo Vrhovac sa svojim „teškašima“. Kod žena najbolje su bile Tržanke koje su u finalu svladale Zorkovac. Upravo je Zorkovac ekipa koja je ukupno najviše napredovala u ovoj disciplini. Imali su predstavnike u finalima u muškoj i ženskoj konkurenciji, što nagovještava da su pomno birali najbolje i vjerojatno i trenirali više nego prethodnih godina.

Potrebno je odati priznanje i vjerojatno najtrofejnijoj obitelji Igara, a to je obitelj Pavina iz Vrhovca. Tata je osvojio medalju u veslanju, a sin Leonardo i kći Antonela u 1500 metara. Ako još ima sličnih obitelji, iskrene čestitke i njima. Kategorija „nikad nije kasno“ odlazi u Levkušje koji su imali najstariju natjecateljicu, gospođu Darinku Radešić, i u Slapno/Mali Erjavec gdje je kuglao najstariji natjecatelj Igara, gospodin Josip Mesarić. Oboje su zaslužili naklon do poda jer natjecati se sa više desetaka godina mlađim igračima vrijedno je svake pohvale.  Najmlađa djevojčica nastupala je za Vivodinu – Magdalena Petrlin i najmlađi dječak za Tomašnicu – Damjan Dumešić. Magdalena i Damjan, zaslužujete iskrene čestitke od SD „Munjara“ uz poruku: sport može biti težak i frustrirajući, ali na kraju svega pretvara se u nešto lijepo i posebno, nešto što ispunjava ljude svih generacija i pokazuje im  da vrijede. Zato ne samo Magdaleni i Damjanu, nego i svim natjecateljima SD „Munjara“ želi poručiti da nikad ne odustaju i da gaje načela fair playa, prenose ih na svoje suigrače i mlađe naraštaje, jer je pošteni poraz slađi i vrjedniji od prevarom izborene pobjede. Do nekog ponovnog druženja, u ime SD „Munjara“ Ozalj primite sportski pozdrav.

Dario Cedilak, predsjednik SD „Munjara“ Ozalj